Prikupljanje podataka u sustavi za praćenje okoliša uključuje korištenje različitih senzora, instrumenata i tehnologija za mjerenje i bilježenje različitih parametara okoliša. Proces je osmišljen kako bi pružio točne i pouzdane informacije o stanju okoliša. Evo pregleda načina prikupljanja podataka u sustavima za praćenje okoliša:

Postavljanje senzora:

Sustavi nadzora okoliša koriste mrežu senzora strateški raspoređenih u ciljanom okruženju. Ovi senzori su dizajnirani za mjerenje specifičnih parametara kao što su temperatura, vlažnost, kvaliteta zraka, kvaliteta vode, razina buke i više.

Vrste senzora:

Koriste se različite vrste senzora na temelju parametara koji se prate. Uobičajene vrste senzora uključuju:

Meteorološki senzori: mjere vremenske parametre kao što su temperatura, vlažnost, brzina vjetra i atmosferski tlak.

Senzori kvalitete zraka: detektiraju zagađivače kao što su čestice (PM), dušikov dioksid (NO2), sumporov dioksid (SO2), ugljični monoksid (CO) i ozon (O3).

Senzori kvalitete vode: procjenjuju parametre kao što su pH, otopljeni kisik, zamućenost, vodljivost i prisutnost specifičnih kontaminanata.

Senzori buke: Mjerite razine zvuka i vibracije u okolini.

Uređaji za snimanje i snimanje podataka:

Senzori su često spojeni na zapisivače ili snimače podataka. Ovi uređaji prikupljaju, pohranjuju i označavaju vremenske oznake podataka koje su prikupili senzori. Uređaji za snimanje podataka mogu se postaviti izravno na terenu ili integrirati u opremu za nadzor.

Telemetrija i komunikacija:

U mnogim modernim sustavima praćenja okoliša podaci se prenose u stvarnom vremenu pomoću telemetrije i komunikacijskih tehnologija. To omogućuje daljinsko praćenje i pravovremenu reakciju na promjenjive uvjete okoline.

Komunikacijske metode mogu uključivati ​​mobilne mreže, satelitsku komunikaciju, radiofrekvencijsku (RF) komunikaciju ili protokole Interneta stvari (IoT).

Daljinsko očitavanje:

Tehnologije daljinskog otkrivanja, kao što su sateliti, dronovi i zračne platforme, koriste se za praćenje okoliša velikih razmjera. Ove tehnologije prikupljaju podatke iz daljine, omogućujući široku pokrivenost i praćenje velikih područja.

Automatizirani uređaji za uzorkovanje:

Neki sustavi za praćenje okoliša koriste automatizirane uređaje za uzorkovanje za prikupljanje fizičkih uzoraka iz zraka, vode ili tla u određenim intervalima. Ti se uzorci zatim analiziraju u laboratorijima radi detaljne procjene.

Mobilne jedinice za nadzor:

Mobilne nadzorne jedinice opremljene senzorima mogu se rasporediti na određene lokacije ili po potrebi premještati. Ove jedinice su osobito korisne za praćenje izvora onečišćenja, provođenje istraživanja ili reagiranje na incidente.

Ručno prikupljanje podataka:

U određenim situacijama još uvijek se koriste metode ručnog prikupljanja podataka. To može uključivati ​​terensko osoblje koje koristi ručne uređaje ili instrumente za mjerenje na određenim lokacijama.

Integracija s meteorološkim stanicama:

Sustavi za praćenje okoliša često se integriraju s meteorološkim stanicama radi prikupljanja dodatnih meteoroloških podataka. Ova integracija poboljšava razumijevanje kako vremenski uvjeti utječu na parametre okoliša.

Validacija podataka i kontrola kvalitete:

Prije analize, prikupljeni podaci prolaze procese validacije i kontrole kvalitete. To osigurava da su podaci točni, pouzdani i bez pogrešaka ili anomalija.

Platforme temeljene na oblaku:

Mnogi sustavi za praćenje okoliša koriste platforme temeljene na oblaku za pohranu, upravljanje i analizu podataka. Cloud platforme pružaju skalabilnost, pristupačnost i mogućnost suradnje i dijeljenja informacija među različitim dionicima.

Vizualizacija podataka:

Prikupljeni podaci često se prikazuju pomoću alata za vizualizaciju kao što su grafikoni, karte i karte. Vizualizacija poboljšava tumačenje trendova podataka i uzoraka.

Pohrana povijesnih podataka:

Sustavi za praćenje okoliša pohranjuju povijesne podatke, omogućujući analizu trendova, retrospektivne studije i dugoročne procjene promjena u okolišu.