Sustavi praćenja okoliša koristiti različite tehnologije i instrumente za mjerenje onečišćujućih tvari i čestica u zraku. Ta su mjerenja ključna za procjenu kvalitete zraka, razumijevanje utjecaja na okoliš i provedbu mjera kontrole onečišćenja. Ovdje su uobičajene metode koje se koriste u sustavima praćenja okoliša za mjerenje onečišćivača zraka i čestica:

Monitori čestica (PM):

Monitori čestica specijalizirani su instrumenti koji mjere koncentraciju čestica u zraku u različitim rasponima veličina. PM se kategorizira na temelju veličine čestica, obično kao PM10 (čestice promjera 10 mikrometara ili manje) i PM2,5 (čestice promjera 2,5 mikrometara ili manje).

Tehnike za mjerenje čestica uključuju:

Monitori beta attenuacije (BAM): Mjere masu PM detektiranjem atenuacije beta čestica koje prolaze kroz filter.

Gravimetrijska metoda: vaganje mase sakupljenih čestica na filtru.

Instrumenti za raspršenje svjetlosti: Koristite laserske zrake za mjerenje raspršenja svjetlosti na česticama koje lebde u zraku.

Fotoionizacijski detektori (PID):

PID-ovi mjere hlapljive organske spojeve (VOC) u zraku. Kada su VOC prisutni, mogu reagirati s ultraljubičastim (UV) svjetlom, stvarajući ionizaciju koja se otkriva i kvantificira.

Kemiluminiscencijski analizatori:

Kemiluminescentni analizatori koriste se za mjerenje dušikovih oksida (NOx), uključujući dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2). Princip uključuje reakciju dušikovih oksida s ozonom, proizvodeći kemiluminiscentno svjetlo.

Detektori plamene ionizacije (FID):

FID se koristi za mjerenje ugljikovodika u zraku. Kada se ugljikovodici spaljuju u vodikovom plamenu, dolazi do ionizacije, a rezultirajuća struja se mjeri i povezuje s koncentracijom ugljikovodika.

Ionska kromatografija:

Ionska kromatografija koristi se za analizu iona u zraku, uključujući anione (npr. sulfate, nitrate) i katione. Pruža detaljne informacije o sastavu atmosferskih čestica.

Masena spektrometrija:

Tehnike masene spektrometrije, kao što je kvadrupolna ili vremenski proletna masena spektrometrija, mogu se koristiti za analizu različitih onečišćivača zraka, pružajući visoku osjetljivost i specifičnost.

TDLAS (apsorpciona spektroskopija podesivog diodnog lasera):

TDLAS se koristi za mjerenje specifičnih plinova, poput metana (CH4) ili amonijaka (NH3), analizom apsorpcije laserskog svjetla od ciljanog plina.

Daljinsko očitavanje:

Tehnologije daljinskog očitavanja, uključujući satelitske instrumente i zemaljski LIDAR (Light Detection and Ranging), koriste se za procjenu kvalitete zraka na većoj razini. Te tehnologije pružaju prostorne i vremenske informacije o onečišćivačima u atmosferi.

Mreže za praćenje u stvarnom vremenu:

Mreže za praćenje u stvarnom vremenu sastoje se od mreže senzora strateški postavljenih po cijelom području kako bi pružili kontinuirane podatke o kvaliteti zraka u stvarnom vremenu. Ove mreže često koriste kombinaciju gore navedenih instrumenata za istovremeno praćenje različitih onečišćivača.